Prve dane svog postojanja gimnazija je obilježila u septembru 1919. godine u zgradi sadašnje Osnovne škole “Sveti Sava”. Gimnazija nosi naziv po ustaničkom pjesniku, hroničaru i memoristi, Filipu Višnjiću. Počela je rad kao niža gimnazija, međutim, sa otvaranjem V razreda 1924. god. ona već nosi naziv realna gimnazija. S kakvim se problemima borila ta naša nova škola i kako su se vaspitavali prvi učenici neka najbolje posvjedoče pričanja učenika prve generacije:
“…Nama iz 1. generacije učenika gimnazije moralo je ostati u sjećanju kakva je pustoš, uslijed prohujalog ratnog vihora, vladala oko stare školske zgrade kada smo se prvih dana septembra preselili iz bivše Trgovačke škole i kada smo morali zasukati rukave, svi mi učenici, da što prije uredimo našu školu. Ubrzo smo posadili drveće i cvijeće oko škole, ali na žalost, nismo se tako pažljivo odnosili prema mladom drveću, jer mladalaštvo je zahtjevalo i igru i rad, pa su naši prvi vaspitači morali da ulože mnogo truda ne samo da nas obrazuju nego i vaspitaju.”
Prva generacija učenika, nakon osam godina svog boravka u gimnaziji svoje školovanje je krunisala maturom. Svi učenici su položili. Nekako odmah po završenim ispita uslijedilo je svršenim maturantima neočekivani poziv – poziv da prisustvuju Drugarskoj Večeri prijateljstva koju u njihovu čast priređuju intelektualci grada. U toku večeri, predstavnik akademičara je držao dirljiv pozdravni govor svršenim maturantima uz najljepše želje za buduće studije i srećan život. A onda, sasvim neočekivano, svi prisutni ustaju, i…
Prva generacija maturanata 1927. godine.
Pjevaju svi muškarci i žene, pjevaju: ljekari, advokati, profesori, sudije – pjevaju u znak pozdrava svojim mladim kolegama, budućim akademičarima, pjevaju sjećajući se i sami svoje mladosti, svojih matura i svog studentskog života.
Maturanti od kojih mnogi i ne razumiju u potpunosti riječi, fascinirani momentom i nabujalom plimom do tada nepoznatih osjećanja, stoje bez riječi, ali svjesni nastupjele prekretnice u njihovom životu.
Tako su pozdravljeni i u život ispraćeni prvi svršeni maturanti Bijeljinske Gimnazije.
Od tog vremena pa do 1941. god. kroz školu su prošla 243 maturanta, kao i veliki broj učenika koji su završili nižu gimnaziju i upisali se u neke druge škole van našeg mjesta.
U prvim posljeratnim godinama učenici i Nastavnički savjet ulažu sav svoj trud i napor u obrazovanje omladine, da se propuštreno nadoknadi i ubrzo osposobe mlade intelektualne snage koje će pomoći obnovu i izgradnju porušene zemlje. Omaldina i nastavnici prihvataju nauku i stvaraju nov kulturni život kako u samoj školi, tako i u gradu. Tada je škola brojala mali broj učenika, ali taj se broj povećavao iz godine u godinu. U 1979. godini broji 816 učenika raspoređenih u 23 odjeljenja. Kroz Gimnaziju je do 1970. godine prošlo 2165 učenika.
Gimnazija je 23.9.1978. godine premještena u novu zgradu u kojoj se i danas nalazi.
Tradicionalno, svake godine maturanti proslavljaju kraj srednjoškolskih dana. Matura se, uvijek, obilježava sredinom maja, predstvalja lijep događaj i priliku da učenici zajedno sa svojim profesorima proslave uspješno završenu srednju školu. Nakon toga maturante, obično čeka odbrana maturskog rada i time zvanično završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje.
U današnje vrijeme, neophodno je obratiti pažnju na timski rad između učenika, čime se poboljšavaju njihovi međusobni odnosi, a što doprinosi njihovom ličnom razvju. S obzirom da su godine, u kojima se nalaze učenici srednjih škola, presudne za njihovu ličnost, nastavnici gimnazije, svi zaposleni i sami učenici rade mnogo na poboljšanju njihovih međusobnih odnosa.
Važno je naučiti učenike da su svi jedan tim.